Postovani imam problema sa nesanicom i to je vec proslo u ankcioznost, molim vas da me posavetujete kako da se izborim sa tim? Traje par meseci, onda malo prodje, tj. Malo ranije mogu da zaspim ali uglavnom tesko zaspim. Sa 15 godina sam ostao bez oca i od tad imam poteskoca sa spavanjem ali nije bilo ovako da traje mesecima oko pola godina vec traje ovo. Pocinjem i da se osecam neprijatno u drustvu, bezvoljan sam, nista me ne zanima, ulenjio sam se, ne mogu da spavam, smrsao sam da li je ovo depresija?. Kada legnem puno razmsljam imam dosta problema, mislim puno o zenama i onda se razbudim i nemam sna do 3-4 posle ponoci.
Poštovani, Mislim da ovo što navodite u pismu mogu biti simptomi nekog oblika depresije ili depresivne reakcije, ali posto sam psiholog, a ne psihijatar ne bih da vam postavljam dijagnoze. Uostalom, za tako nešto potrebno je da se obratite lekaru psihijatru ili neuropsihijatru za pomoć. Kao psihoterapeut mogu vam reći da su vaš brige proizvod vašeg pogleda na svet i u tom smislu sami snosite odgovornost (nikako ne krivicu!) za anksioznost i sve drugo što osećate. Nužno bi bilo da što pre dodjete na psihoterapiju (može i u dz " jedro") da biste kroz razgovor i dijaloški odnos razrešili to što vas muči i osvestili svoje emocije. Nedostatak kvalitetnog sna i nesanice mogu ozbiljno narušiti vaš nervni sistem.
Ja imam zanimljiv problem, prije 10 godina sam imao napade panike i anxioznost, i nekako sam prevazisao to, i prije par godina mi se vratilo u vidu sociofobije tj socialne anksioznosti, koristio sam antidepresive par mejseci i sad je bolje, ali zamiljivo je da, pušač sam i bavim se sportom godinama i stalno sebe okrivljavam sto pusim. Citam o raznim bolestima izazvanim pusenjem karcinomu obp. U itd i desava mi se kada tonem u 1 san, kao da mi nestane zraka i ono da imam osjecja da se gusim i kada se trznem i probudim sve je normalno. I godinama vec kao da svi ti strahovi koje imam se manifestuju u tom prvom snu, kada se brise sama granica svjesti i mozak tone u podsvjesno. Prije sam imao neke druge strahove ili imam i svi su se nekako ispolajavali jasno u tom prvom snu e sada kad se fiksiram na taj s cigarama disanjem stalno nekako pratim disanje imam osjecaj da mi fali zraka citam o astmi a kada odem kod doktora on mi preslusa pluca i kaze pluca su cista sve ok. . . I zanimljvo je da kada iimam taj osjecaj ako uzmem da treniram ili neku slicnu fizicku akttivnost ili ako se skroz fokusiram na nesto drugo on nestane. Kao da taj fizicki napor oslobodi tijelo od napetosti i samim tim i od toga. Eto to bi bilo neko moje super produzeno pitanje, , kako poboljsati kvalitet sna i nekako vratiti te strahove u podsvjest, i kako se rjesiti te opsesivne anksioznosti koja kao da stalno trazi nesto da muci covjeka i
Poštovani, Nije dobro da strahove potiskujete u podsvest jer upravo takav psihološki manevar tj. Odbrambeni mehanizam potiskivanja i stvara sve navedene simptome: anksioznost, socijale fobije, hipohondriju i dr. Lično smatrama da vaše doživljavanje strahova u periodu prvog zaspivanja i tonjenja u san takođe predstavlja jedan od načina kako se vaša psiha bori i suočava sa problemom kao i to da su strahovi koje imate negde na granici između svesnog i nesvesnog. Velika količina napetosti koju osećte i koju najbolje razrešavate kroz sport ili bilo kakvu fizičku aktivnost samo govori o vašoj povišenoj neurotičnosti koju lekovima prepokrijete i umirite, a suštinski ne rešavate ništa. Preuzmite odgovornost za ono što osećate i mislite, budite prisutni u sada i ovde, suočite se sa svojim strahovima. Najbolji način da to učinite je uz pomoć nekog stručnjaka, psihoterapeuta koji će vas voditi ka tome da pogledate svom strahu u oči i ponovo ga proživljavajući razrešite se muka. Želim vam svaki uspeh!
Imam jedan problem i ne mogu da ga se otarasim. U pubertetu sam i razumem da mi hormoni divljaju i sve to. Al najveci problem je sto ja sama sebi stvaram probleme umisljam svakakve stvari ili kako neki to zovu tripujem se. Najveci dosada trip mi je da se gusim kad pocnem da mislim o tome. . . Kad spavam ili radim nesto sto mi skrece paznju se ne desava. Rekla sam mami problem i rekla mi je da sam nasledila od nje taj problem sto umisljam. Ona je asmaticar i ja ne znam dal sad ja imam astmu al to nisu takva gusenja ja znam da je ovo psihicki umisljam al ne znam kako da ne razmisljam o tome jer se jako plasim i ne mogu da prestanem razmilsjati o tome. . Treba mi strucna pomoc kako da se otarasim toga. Znam da nemam pravo gusenje jer sam sportista i sad skoro sam imala pregled i sve mi je uredu. . .
Poštovana, Mislim da bi bilo dobro da dođete na jedan ili dva razgovora kod psihologa s obzirom da ovi simptomi sa umišljanjem, pogotovo bolesti, mogu biti posledica povećane neurotičnosti, napetosti, anksioznosti u čijoj osnovi leži neki strah. Potrebno je otkriti koja vrsta straha je prisutna kod vas, a pošto ste i u pubertetu onda je sada pravo vreme da se nešto učini da svi ti neadekvatni i iracionalni strahovi nestanu. To se može postići suočavanjem sa njima putem psihoterapije.
Postovani, pre mesec dana sam imao napad panike. Nakon tog napada sam se smirio, i tri dana sam se osecao super, medjutim cetvrtog dana su mi se vratili simptomi (ankcioznost, strah od smirti itd.) . Dve nedelje sam konstantno bio ankciozan, da bih nakon dvbe nedelje doziveo napad migrene (trnjenje leve strane tela, svetlucanje pred ocima, pulsirajuca glavobolja) . Nedelju dana je proslo od tog napada ali meni simptomi migrene i dalje traju (vrtoglavica, ankcioznost, povremeno zamucen vid itd.) . Radio sam analize krvi i urina i sve mi je u dozvoljenim granicama. Da li je ovaj nastavak simptoma razlog za brigu? Hvala
Poštovani, Pretrana briga i strah oko nekih životnih okolnosti i jeste uzrok anksioznosti pa čak i napada panike. Stoga, nema potrebe da brinete, ali ima razloga da nešto u realnosti preduzmete da biste sačuvali svoje psihičko zdravlje, a to opet znači da preuzmete odgovornost za svoje reakcije. Sve što vam se dešava predstavlja odraz sopstvenih stavova i misli o životu i stvarima. Promena načina kako gledate na svet i okolnosti kao i na samog sebe može se desiti uz pomoć dobre psihoterapije. Možete se obratititi i u naš dz " jedro" gde radim, a odlaganje ili pak stavljanje " pod tepih" simptoma može prouzrokovati još veće poteškoće. Odluka je na vama!
Postovani imam 22 godine, i mislim da bolujem od nekog blazeg oblika depresije, ili cak neke vrste anksioznosti ali ne neke preterane (ne znam kako da strucno objasnim) . Tacnije mislim da je uzrok toga to sto ne mogu da nadjem posao, pauziran fakultet zbog nedostatka novca za dalje skolovanje, neki osecaj kao da cu svakog trena doziveti srcani i tako ti nazovimo sitni problemi. Ne znam sto ali izbegavam veca okupljanja (izlaske) , inace ovako nisam po prirodi stidljiva osoba. I najveci problem je nesanica. Pa zbog pomenute nesanice na svoju ruku uzimam lekove za smirenje (diazepam, bromazepam, bensedin, ksalol) ali nekako mi najvise odgovara ksalol 1mg on me bukvalno "baci" u krevet, dok bromazepam od 10mg nista, kao da na mene ne deluje, tacnije ne deluje nista sem ksalola od 1mg eventualno 2mg. Pa me interesuje koliko je to pametno da pijem sve te lekove u tim kolicinama s' obzirom na moje godine. Radio sam ovako neke zdravstvene testove i zdrav sam kao dren. Ali jos uvek nisam posetio psihijatra. Tako da bi mi vas odgovor znacio. Unapred zahvalan: )
Poštovani, Vaši simptomi govore o depresivnoj reakciji na stres jer je nesanica jedan od glavnih simptoma za to. Nisam psihijatar nego psiholog, geštalt psihoterapeut i mogu samo da vam kažem da se svi ti simptomi itekako mogu rešitii kroz psihoterapiju, a ne uzimanjem lekova, naročito ne na svoju ruku. To nikako ne smete činiti. Veoma ste mladi i samim tim imate više kapaciteta da izađete iz svega ovog na lak i bezbolan način, kroz dijaloški odnos sa psihoterapeutom, a problemi koje imate relativno su česti kod mladih ljudi. Važno je da ste svesni svega, a svesnost je osnovni preduslov da dođete u dodir sa sobom i svojim strahovima koji su osnovi svega.
Mislim da ovo što navodite u pismu mogu biti simptomi nekog oblika depresije ili depresivne reakcije, ali posto sam psiholog, a ne psihijatar ne bih da vam postavljam dijagnoze. Uostalom, za tako nešto potrebno je da se obratite lekaru psihijatru ili neuropsihijatru za pomoć. Kao psihoterapeut mogu vam reći da su vaš brige proizvod vašeg pogleda na svet i u tom smislu sami snosite odgovornost (nikako ne krivicu!) za anksioznost i sve drugo što osećate. Nužno bi bilo da što pre dodjete na psihoterapiju (može i u dz " jedro") da biste kroz razgovor i dijaloški odnos razrešili to što vas muči i osvestili svoje emocije. Nedostatak kvalitetnog sna i nesanice mogu ozbiljno narušiti vaš nervni sistem.
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Nije dobro da strahove potiskujete u podsvest jer upravo takav psihološki manevar tj. Odbrambeni mehanizam potiskivanja i stvara sve navedene simptome: anksioznost, socijale fobije, hipohondriju i dr. Lično smatrama da vaše doživljavanje strahova u periodu prvog zaspivanja i tonjenja u san takođe predstavlja jedan od načina kako se vaša psiha bori i suočava sa problemom kao i to da su strahovi koje imate negde na granici između svesnog i nesvesnog. Velika količina napetosti koju osećte i koju najbolje razrešavate kroz sport ili bilo kakvu fizičku aktivnost samo govori o vašoj povišenoj neurotičnosti koju lekovima prepokrijete i umirite, a suštinski ne rešavate ništa. Preuzmite odgovornost za ono što osećate i mislite, budite prisutni u sada i ovde, suočite se sa svojim strahovima. Najbolji način da to učinite je uz pomoć nekog stručnjaka, psihoterapeuta koji će vas voditi ka tome da pogledate svom strahu u oči i ponovo ga proživljavajući razrešite se muka. Želim vam svaki uspeh!
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Mislim da bi bilo dobro da dođete na jedan ili dva razgovora kod psihologa s obzirom da ovi simptomi sa umišljanjem, pogotovo bolesti, mogu biti posledica povećane neurotičnosti, napetosti, anksioznosti u čijoj osnovi leži neki strah. Potrebno je otkriti koja vrsta straha je prisutna kod vas, a pošto ste i u pubertetu onda je sada pravo vreme da se nešto učini da svi ti neadekvatni i iracionalni strahovi nestanu. To se može postići suočavanjem sa njima putem psihoterapije.
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Pretrana briga i strah oko nekih životnih okolnosti i jeste uzrok anksioznosti pa čak i napada panike. Stoga, nema potrebe da brinete, ali ima razloga da nešto u realnosti preduzmete da biste sačuvali svoje psihičko zdravlje, a to opet znači da preuzmete odgovornost za svoje reakcije. Sve što vam se dešava predstavlja odraz sopstvenih stavova i misli o životu i stvarima. Promena načina kako gledate na svet i okolnosti kao i na samog sebe može se desiti uz pomoć dobre psihoterapije. Možete se obratititi i u naš dz " jedro" gde radim, a odlaganje ili pak stavljanje " pod tepih" simptoma može prouzrokovati još veće poteškoće. Odluka je na vama!
aida zonjić
psiholog
psiholog
Pozdrav
Vaši simptomi govore o depresivnoj reakciji na stres jer je nesanica jedan od glavnih simptoma za to. Nisam psihijatar nego psiholog, geštalt psihoterapeut i mogu samo da vam kažem da se svi ti simptomi itekako mogu rešitii kroz psihoterapiju, a ne uzimanjem lekova, naročito ne na svoju ruku. To nikako ne smete činiti. Veoma ste mladi i samim tim imate više kapaciteta da izađete iz svega ovog na lak i bezbolan način, kroz dijaloški odnos sa psihoterapeutom, a problemi koje imate relativno su česti kod mladih ljudi. Važno je da ste svesni svega, a svesnost je osnovni preduslov da dođete u dodir sa sobom i svojim strahovima koji su osnovi svega.
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Prikazano 426-430 od ukupno 2336 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke