U poslednje vreme dosta razmišljam i prisećam se prošlih događaja. Ne mogu da se opustim i stalno sam nervozna. Imam osećaj da mislim previše, kao da mi mozak radi 200 na sat i ne mogu da se zaustavim. Znam da opsesivno razmišljam o glupostima, recimo, da sam trebala još nešto da kažem u toku razgovora, i zašto nisam. Vraćam prošle događaje, a to mi stvara pritisak u glavi. Ne znam kako da se zaustavim. Da li mi je potreban psiholog ili psihijatar?
Poštovana,
Izgleda da su u pitanju ruminacije, to je nešto nalik opsesivnim mislima ali blaže. To takodje znači da je voljna kontrola mnogo veća, možete se lakše boriti sa tim mislima. Ruminacije nastaju kada bezuspešno pokušavam, iznova i iznova, da rešim problem i ne uspevam.
Razmislite šta su razlozi i izvori Vaše tenzije i napetosti tako što ćete obratiti pažnju na brigu koja vam je u glavi.
Ukoliko želite razgovor, možete se obratiti psihologu, psihijataru, psihoterapeutu, svi bi trebalo da budu kompetentni za Vaš problem. Razgovor možete zakazati ovde.
Pozdrav
Imam problema sa snom već duže od mesec dana. Naime, onesvestio sam se pre mesec dana i uplašio sam se da se ne onesvestim ponovo. Doktori su rekli da ništa nije strašno, ali opet, u meni postoji doza straha. I uveče kada legnem, ne mogu da zaspim, i samo gledam koliko je sati, kada vidim da svanjava, a ja nisam spavao, nekako me uhvati neka nervoza. Inače, problema sa snom već dugo nisam imao, ali osećam da postoji taj neki period u godini kada mi se to uvek dešava. Šta mislite?
Poštovani,
Probajte sa mišićnom relaksacijom, vežbama disanja. Imate na internetu puno klipova o mišićnoj progresivnoj relaksaciji, trebalo bi da pomogne.
Zamolio bih Vas da mi odgovorite na pitanje u vezi lijeka Wellbutrin 150mg. Naime navedeni lijek koristim 2 godine, i prvenstveno ga koristim za pobudu sexualnih faza. Nedavno sam pokušao da se skinem sa lijeka, međutim javio mi se osjećaj u zadnjem dijelu glave, potiljku, kao da imam strano tijelo, i čujem nekakvo pištanje u glavi. Nedugo nakon toga došlo je do upale i uvećanja štitne žlijezde, da bih ja bio primoran da opet koristim navedeni lijek. Čim sam počeo opet piti, štitna žlijezda se vratila u normalno stanje i nestao je osjećaj stranog tijela u zadnjem dijelu glave, međutim pistanje u glavi još ne prestaje. Budući da se ova tableta ne može poloviti, zanima me da li je potrebno preći na drugi lijek, pa preko toga postepeno smanjivati? Liječnik mi ništa u vezi ovoga ne govori, zamoliti ću Vas da mi odgovorite.
Ipak bi sa Vašim lekarom o ovome morali da porazgovarate. Lekar koji propisuje lek dužan je da čuje i o željenim, kao i o neželjenim pojavama i da Vam pojasni koliko dugo treba da uzimate lek, kojim metodama da postepeno ukidate dozu ako za to ima opravdalja, itd.
Imam sina koji je doktor ekonomije. Od 2013. godine bio je 10 dana na psihijatriji gde mu je rečeno da ima psihički problem. Lečen je sa Rispiridone od 2 mil kao i sa Delorazepanom. U 2016. godini ukinuta mu je sva terapija međutim posle par meseci ponovo je upao u stanje kao prvi put. Ponovo su počeli da mi daju Rispiridone ali samo uveče. Do pre 20 dana kada je imao napad kamena u bubregu u bolnici su mu dali kao prvo morfina 3mg i posle dva sata još jednom 3 mg kao i Ketorolac 30mg metociloprsmide od 10mg. Nama je odmah bilo sumnjivo što je dobio morfina dva puta i posle par dana dete se promenilo na gore, izraz lica mu se promenio, dolazili su mu razne misli itd. Bojimo se da nije depresivno stanje u pitanju jer niko nam ne kaže o čemu se radi. Kada je dobro stanje ukinu medicinu kada nije kao ovaj put povećaju dozu. Možete mi pomoći, o čemu se radi i da li se ovakvo stanje može popraviti? Napominjem da je samo uveče pio Rispiridone od 2 mg, išao je na posao bez problema. Sada su mu dali ujutru 1mg Rispiridone i dodali su mu da pije i Delorazepan od 1mg.
Nije moguće reći o čemu se radi na ovaj nacin, ali Vi svakako treba da pitate lekare koji ga leče, i to u susretu koji ćete planirati sa sinom, a ne na svoju ruku. Ukoliko on nije za to da odete kod lekara po objašnjenja, Vi zamolite sina da Vam prenese šta su mu lekari rekli.
U svakom slučaju, ovde nedostaje bolja kominikacija između Vas dvoje, otvorenost i zajednička borba protiv njegovih tegoba, što je i Vama i Vašem sinu od velike važnosti da bi se stanje poboljšalo.
Imam problem jer jedan član porodice je teško bolestan i na samrti je. Godinu dana se borimo sa tom bešću i sad ja osećam prevelik umor. I posle dugog spavanja se budim još umorniji, čak i najmanji zadatak mi postaje mučenje. Imam i konstantan bol u nogama, a sada je počela i anksioznost i depresija. Imate li neki savet?
Simptome koje opisujete često imaju osobe koje se u dužem periodu nalaze u situaciji koju je teško, zapravo nemoguće kontrolisati i jasno je da na ishod ne možete imati uticaja. To je sindrom sagorevanja negovatelja, stanje koje s jedne strane jako iscrpljuje, ali s druge strane ne ostavlja dublje posledice jer činite vrlo plemenitu stvar i efekti po Vas, dugoročno, neće biti loši, naprotiv. U svakom slučaju ne treba ići ka potpunom iscroljenju, jer onda niste korisni ni osobi koju negujete, ni sebi. Pokušajte da makar na dan-dva nedeljno, svake nedelje, nađete zamenu i da vreme providite u fizičkoj aktivnosti i aktivnostima koje Vas umiruju.
Izgleda da su u pitanju ruminacije, to je nešto nalik opsesivnim mislima ali blaže. To takodje znači da je voljna kontrola mnogo veća, možete se lakše boriti sa tim mislima. Ruminacije nastaju kada bezuspešno pokušavam, iznova i iznova, da rešim problem i ne uspevam.
Ukoliko želite razgovor, možete se obratiti psihologu, psihijataru, psihoterapeutu, svi bi trebalo da budu kompetentni za Vaš problem. Razgovor možete zakazati ovde.
Pozdrav
Probajte sa mišićnom relaksacijom, vežbama disanja. Imate na internetu puno klipova o mišićnoj progresivnoj relaksaciji, trebalo bi da pomogne.
Ipak bi sa Vašim lekarom o ovome morali da porazgovarate. Lekar koji propisuje lek dužan je da čuje i o željenim, kao i o neželjenim pojavama i da Vam pojasni koliko dugo treba da uzimate lek, kojim metodama da postepeno ukidate dozu ako za to ima opravdalja, itd.
Pozdrav
Nije moguće reći o čemu se radi na ovaj nacin, ali Vi svakako treba da pitate lekare koji ga leče, i to u susretu koji ćete planirati sa sinom, a ne na svoju ruku. Ukoliko on nije za to da odete kod lekara po objašnjenja, Vi zamolite sina da Vam prenese šta su mu lekari rekli.
U svakom slučaju, ovde nedostaje bolja kominikacija između Vas dvoje, otvorenost i zajednička borba protiv njegovih tegoba, što je i Vama i Vašem sinu od velike važnosti da bi se stanje poboljšalo.
Simptome koje opisujete često imaju osobe koje se u dužem periodu nalaze u situaciji koju je teško, zapravo nemoguće kontrolisati i jasno je da na ishod ne možete imati uticaja. To je sindrom sagorevanja negovatelja, stanje koje s jedne strane jako iscrpljuje, ali s druge strane ne ostavlja dublje posledice jer činite vrlo plemenitu stvar i efekti po Vas, dugoročno, neće biti loši, naprotiv. U svakom slučaju ne treba ići ka potpunom iscroljenju, jer onda niste korisni ni osobi koju negujete, ni sebi. Pokušajte da makar na dan-dva nedeljno, svake nedelje, nađete zamenu i da vreme providite u fizičkoj aktivnosti i aktivnostima koje Vas umiruju.
Pozdrav
Prikazano 236-240 od ukupno 2336 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke