Postovani, molim vas pomozite mi i recite mi sta da radim sa svojim bratom. Potiče iz porodice koja je skromno živela, zaljubio se u curu koja mu je danas žena. Obzirom da nas je bilo u stanu četvoro, udao se. . . Njena porodica je dobro živjela. Dopalo mu se i na pogrešan način pokušao da se prilagodi. Trošio je. . . Njegovi su prodali stan i on je dobio40000maraka, koje je troškario za obične životne stvari porodice i svoje provode! Časnije je počeo da se zadužuje, zajma novac i ne vraća na vrijeme, dok ga ne bi pritjerali uza zid. Onda se zaduživao kod dr. Da bi vratio prethodni dug. Tako je i danas poslije30god. Prije 3god. Počeo je da krizira zbog vel. Dugova i to stanje nazivao depresijom. Čak je u stanju da uzme novac i od ukućana. Išao na grupne terapije u zzmz. Nešto je puklo u njemu, počeo je da odlazi odkuće zbog pritiska ljudi kojima je dugovao iz straha da mu ne maltretiraju porodicu. Neki novac je vratio, ali je ostalo još dugova. Iako je dobio svesrdnu podršku porodice, opet je otišao od kuće zbog drugog duga. Izbjegava odlazak na posao iako zna da može lako da ostane bez njega u današnje vrijeme. Ne pokriva dane odsustvovanja. Sada živi sam u iznajmljenom stanu, piše čekove da bi mogao da preživi! Mnogo duguje banci. Ali to mu ne smeta da ode u kafanu i da ruča kao svi sretni. Za to vrijeme dobio 2čira na želucu i 2 infarkta i 3stenta. Da trenutno uzima lorazepam, eliceu i kardiološku terapiju. Molim vas pomozite i recite mi sta da radim sa njim. Unapred hvala.
Poštovana, Neka nastavi terapiju u imz gde je i odlazio na grupnu terapiju jer se radi o bolesti zavisnosti kod vašeg brata. Naravno da je potrebna njegova lična motivacija i dobra volja da sebi pomogne, a vi mu u tome možete biti samo podrška jer ne možete taj " posao" obaviti umesto njega.
Imam jako blisku osobu u svom okruženju koja je uživalac kokaina. Nažalost, to sam tek nedavno otkrila, zato što je on to očito vešto krio od mene, I sada sumnjam da ga on već godinama unazad koristi. Pravdao se rečima da ne koristi često, da to nije nista strašno, da on može da brine o sebi i znate već kako to ide sa narkomanima. Zaista mi je jako stalo do te osobe i makar sav trud bio uzaludan, ja ne mogu a da makar i ne pokušam.
Kako da mu pomognem, odakle da počnem, kome da se obratim?
Poštovana, Posavetujte ga da se obrati nekoj ustanovi koja se bavi lečenjem bolesti zavisnosti od psihoaktivnih supstanci (drajzerova, imz - palmotićeva, paunova) , ali pre toga porazgovarajte sa njim o tome da biste videli koliko on sam uviđa da ima problem zavisnosti jer je od presudnog značaja lična motivacija za lečenje.
Poštovani, pošto više ne znam kako da se postavim i reagujem u određenim situacijama pa vas molim za savet. Živim sa sestrom koja poslednjih par godina ima strah od zaraze i bolesti. U početku je to bilo blaže a sada je mogu slobodno reći nepodnošljivo. Svakoga dana po ne znam koliko puta ja čujem ptanje hoće li nešto da mi bude ili hoće li nešto da mi se desi? Pipnuo me u autobusu ovaj, zakačio me onaj, mislim da sam stala u pljuvačku, prošla sam pored azilanata, koliko puta sam ja oprala ruke (pošto ih ona opere zbog svake sitnice koju dotakne) . Više ne mogu opušteno nekog da pozovem na kafu jer odmah bude izula se tu da mi nije možda zakačila cipele, zašto je otišla do toaleta (istog momenta kad taj neko ode ja moram da izribam zbog mira u kući) i sl. Izbegava kod nekog da ode na kafu i tamo može da se zarazi, najsigurnija je u svojoj sobi. . . Ako mama ili tata udju u kuću dok smo na poslu da provere da li je sve ok ili da zatvore prozore nastane veliki problem jer ko zna šta su pipali, možda su im ruke bile prljave i naravno da tako nešto izazove svađu i tenziju u kući. . . Prosto imam utisak da smo za nju svi prljavi. . Ja tako nešto više ne mogu psihički da podnesem. Šta bi za mene bilo najbolje tj kako da se izdignem iz takve situacije, da se manje nerviram jer polako "pucam" po šavovima. . . . Unapred hvala na odgovoru
Poštovana, Vaša sestra po svemu sudeći ima elemente i simptome vrste neurotičnog poremećaja koja se zove opsesivno - kompulzivni sindrom i po mom mišljenju bi trebalo da ode da se posavetuje sa nekim psihijatrom da li joj je možda potrebna i neka medikamentozna terapija, ali samo pod uslovom da ona sama uviđa da ima problem i da sama želi da sebi pomogne. Ono što vi možete da učinite za sebe u ovakovoj situaciji je da njoj otvoreno iznesete svoja osećanja i sve što vam smeta u njenom ponašanju kako bist, s jedne strane sebi olakšali veliku napetost koju osećate zbog njene neurotičnosti, a sa druge strane kako bi ona mogla imati bar neki uvid da je potrebno da potraži pomoć stručnjaka (efekat " ogledala") . Svađe i tenzije kao i optuživanja i kritike svakako neće rešiti situaciju pa stoga razgovarajte sa sestrom jer je kod nje sigurno u pitanju velika količina potisnute napetosti i strahova koju kroz pretranu čistoću nesvesno razrešava. Može potražiti i psihoterapeuta! Pozdrav
Postovani, imam 25 godina i zavrsna sam godina studija jednog dzavnog fakulteta. Studiranje nije bilo ni malo lako ali sam uvek uspevala da se izborim. Medjutim u poslednjih godinu dana nisam uspela da naucim ni za jedan ispit, kao da nisam sposobna ni da citam ni da pamtim. Zbog toga se osecam jako lose, nemam koncentraciju da radim obicne dnevne obaveze, cesto placem bez razloga, razdrazljiva sam i lako stupam u konflikt. Pokusala sam na razne nacine da se nateram da ucim, ali posle par recenica misli mi potpuno odlutaju na drugu stranu i odustajem. Postoji i jos jedan problem koji imam od ranog detinjstva ali postaje ozbiljniji. Naime, kao mala sam cesto pricala u snu, ustajala iz kreveta, vikala, svadjala se ili se smejala. Sada je to postalo jos intenzivnije. Ukucani me svaku noc cuju kako placem i vicem. Medjutim, ja se ujutu budim kao da sam spavala mirno celu noc i ne secam se da sam bilo sta sanjala. Ovo se desava cesce kada sam pod stresom zbog ispita ili nekih drugih problema. Molim za savet kako da preveazidjem ove probleme. Hvala unapred.
Poštovana, Više puta sam odgovarala na slična pitanja koja se odnose ustvari na zastoj u studiranju, a koji nastaje usled faze zasićenja i nagomilanog stresa posle dugotrajnog učenja i spremanja ispita. Svi simptomi koje navodite su očekivani i na neki način normalni u takvim situacijama prezasićenosti i situacije " pred dovršavanje" jednog velikog životnog zadatka, a pogotovo ako je osoba hipersenzitivna kao vi. Stoga, uvažite poruke koje vam šalje vaš organizam i vaša psiha pa se nemojte isuviše forsirati sada kada se tako osećate. Dopustite sebi ako je ikako moguće neki period odmora i stanke od učenja, odlazak negde na kraći odmor i sl. Takođe, možete sesti i "sama sa sobom razgovarati ", da se tako slikovito izrazim, o tome kada želite da završite fakultet i da postavite neke realne rokove koji neće biti opterećujući. Preraspodelite svoje vreme na drugačiji način gde ćete imati češće i kraće pauze, više se vremena baviti sportom, rekreacijom, druženjem. . Ako ne uspete sami tu sam da vam pomognem kroz psihoterapiju i razgovor. Pozdrav
Imam 30 god, u poslednjih 15god imala sam velike porodicne probleme i kao rezultat toga je da nemam nikakav kontakt sa ocem, to je ujedno bila moja odluka. Udala sam se pre godinu dana, nemam dece, ali primecujem da vise to nisam ja, nekada sam bila srecna, nasmejana nista mi nije bilo tesko. Sada sam jako nezadovoljna, nista me ne cini srecnom, izbegavam odnose sa suprugom sto njemu jako smeta. Cak i kada mu se poverim o svojim osecanjima i strahovima on to ne razume, bude malo grublji nekada se i naljuti. Sada sve svoje probleme drzim u sebi, osecam da vise nikog ne volim, nicemu se ne radujem jednostavno sam ravnodusna prema svemu a nisam takva bila. Zivim zivot od danas do sutra, strah me i da rodim dete jer ne znam kakva bi majka bila ako se sada ovako osecam. Htela sam da idem kod psihologa ali me strah da ne puknem i briznem u plac. Kako da definisem ovo stanje, da li je to depresija, sta da radim?
Poštovana, Da, verovatno da ima depresivne reakcije na stres povodom vašeg poremećenog odnosa sa ocem i nemanja kontakta sa njim što je veoma bolno kada takvu odluku mora doneti dete da bi sebe zaštitilo. To jedno znači i da su odnosi u porodici za vas bili veoma bolni i da ste lišavanjem od kontakta našli donekle neki mir. Ali, cena je velika i vi sada patite od ovakve vrste depresivne reakcije koja sa sobom nosi osećaj tuge, neraspoloženja, bezvoljnost, otupelost i apatiju, strahove, nezaiteresovanosti za partnera, potiskivanje problema i sl. Potrebno je da se javite kod psihologa ili psihoterapeuta na razgovor i to što pre jer, sasvim suprotno odonoga što mislite i čega se plašite, vi treba da sebi dopustite da briznete u plač, da dozvolite svojim emocijama da isplivaju na površinu, a to će biti u zaštićenoj srdini psihološke ordinacije tako da to neće niko videti osim vas i terapeuta. Takođe, na taj način oslobodićete sebe nepotrebnog pritiska usled potiskivanja kao i omogućiti na taj način životnoj radosti da se ponovo vrati u vaš život jer ona (radost) je inače deo vas koji ste trenutno zatomili. Istovremeno bićete iskreniji i otvoreniji kao i zainteresovaniji za parnera (supruga) što je neophodan uslov da osetite želju za potomstvom i oslobodite se iracionalnih strahova. Rešenje postoji samo od vas zavisi. Pozdrav
Neka nastavi terapiju u imz gde je i odlazio na grupnu terapiju jer se radi o bolesti zavisnosti kod vašeg brata. Naravno da je potrebna njegova lična motivacija i dobra volja da sebi pomogne, a vi mu u tome možete biti samo podrška jer ne možete taj " posao" obaviti umesto njega.
aida zonjić
psiholog
Pozdrav
Posavetujte ga da se obrati nekoj ustanovi koja se bavi lečenjem bolesti zavisnosti od psihoaktivnih supstanci (drajzerova, imz - palmotićeva, paunova) , ali pre toga porazgovarajte sa njim o tome da biste videli koliko on sam uviđa da ima problem zavisnosti jer je od presudnog značaja lična motivacija za lečenje.
Vaša sestra po svemu sudeći ima elemente i simptome vrste neurotičnog poremećaja koja se zove opsesivno - kompulzivni sindrom i po mom mišljenju bi trebalo da ode da se posavetuje sa nekim psihijatrom da li joj je možda potrebna i neka medikamentozna terapija, ali samo pod uslovom da ona sama uviđa da ima problem i da sama želi da sebi pomogne. Ono što vi možete da učinite za sebe u ovakovoj situaciji je da njoj otvoreno iznesete svoja osećanja i sve što vam smeta u njenom ponašanju kako bist, s jedne strane sebi olakšali veliku napetost koju osećate zbog njene neurotičnosti, a sa druge strane kako bi ona mogla imati bar neki uvid da je potrebno da potraži pomoć stručnjaka (efekat " ogledala") . Svađe i tenzije kao i optuživanja i kritike svakako neće rešiti situaciju pa stoga razgovarajte sa sestrom jer je kod nje sigurno u pitanju velika količina potisnute napetosti i strahova koju kroz pretranu čistoću nesvesno razrešava. Može potražiti i psihoterapeuta!
Pozdrav
Više puta sam odgovarala na slična pitanja koja se odnose ustvari na zastoj u studiranju, a koji nastaje usled faze zasićenja i nagomilanog stresa posle dugotrajnog učenja i spremanja ispita. Svi simptomi koje navodite su očekivani i na neki način normalni u takvim situacijama prezasićenosti i situacije " pred dovršavanje" jednog velikog životnog zadatka, a pogotovo ako je osoba hipersenzitivna kao vi. Stoga, uvažite poruke koje vam šalje vaš organizam i vaša psiha pa se nemojte isuviše forsirati sada kada se tako osećate. Dopustite sebi ako je ikako moguće neki period odmora i stanke od učenja, odlazak negde na kraći odmor i sl. Takođe, možete sesti i "sama sa sobom razgovarati ", da se tako slikovito izrazim, o tome kada želite da završite fakultet i da postavite neke realne rokove koji neće biti opterećujući. Preraspodelite svoje vreme na drugačiji način gde ćete imati češće i kraće pauze, više se vremena baviti sportom, rekreacijom, druženjem. . Ako ne uspete sami tu sam da vam pomognem kroz psihoterapiju i razgovor.
Pozdrav
Da, verovatno da ima depresivne reakcije na stres povodom vašeg poremećenog odnosa sa ocem i nemanja kontakta sa njim što je veoma bolno kada takvu odluku mora doneti dete da bi sebe zaštitilo. To jedno znači i da su odnosi u porodici za vas bili veoma bolni i da ste lišavanjem od kontakta našli donekle neki mir. Ali, cena je velika i vi sada patite od ovakve vrste depresivne reakcije koja sa sobom nosi osećaj tuge, neraspoloženja, bezvoljnost, otupelost i apatiju, strahove, nezaiteresovanosti za partnera, potiskivanje problema i sl. Potrebno je da se javite kod psihologa ili psihoterapeuta na razgovor i to što pre jer, sasvim suprotno odonoga što mislite i čega se plašite, vi treba da sebi dopustite da briznete u plač, da dozvolite svojim emocijama da isplivaju na površinu, a to će biti u zaštićenoj srdini psihološke ordinacije tako da to neće niko videti osim vas i terapeuta. Takođe, na taj način oslobodićete sebe nepotrebnog pritiska usled potiskivanja kao i omogućiti na taj način životnoj radosti da se ponovo vrati u vaš život jer ona (radost) je inače deo vas koji ste trenutno zatomili. Istovremeno bićete iskreniji i otvoreniji kao i zainteresovaniji za parnera (supruga) što je neophodan uslov da osetite želju za potomstvom i oslobodite se iracionalnih strahova. Rešenje postoji samo od vas zavisi.
Pozdrav
Prikazano 376-380 od ukupno 2336 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke