Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/517-859 Za zakazivanje telefonskim putem 063/517-859

Ass. dr sci. med. Olivera Žikić

Psihijatar/psihoterapeut

Ass. dr sci. med. Olivera Žikić, Psihijatar/psihoterapeut

Oblasti medicine

Grad

Jezici

Raspored rada doktora

Najnoviji tekstovi koje je lekar objavio:

Postavite pitanje

Broj odgovorenih pitanja: 192

  1. Draga doktorice,molim Vas za savjet.Kako i da li se isplati pomoci alkoholicaru,koji kaze da je sretan,a vidi se da nije.Naime mamin brat je 62 godiste,vec godinama alkoholicar,ali je sada vec poceo pomalo da propada,pada u depresiju,ne vidi smisao zivota,("dokle ide, ide").U zadnje vrijeme ima ceste bolove u predjelu jetre,dobio navodno hepatitis,dobio diabetes ...Ima li jos sanse da mu se nekako pomogne,iako on nikada za lijecenje nije imao volje,niti priznaje da je alkoholicar.Ima li jos ikakve nade za njega?Kako i da li mu se uopce moglo dosada pomoci protiv njegove volje? Jako zalosne zbog njega sestra i necakinje.Unaprijed hvala

    Odgovoreno: 25. 12. 2007.
    • Ass. dr sci. med. Olivera Žikić

      Naravno da ima mogucnosti da se pomogne alkoholicaru i to nije nikakav poseban problem da mu se odredi terapija koja ce mu pomoci da ostavi alkohol. Ono sto je tesko kod alkoholizma je da se osoba nagovori da zapocne lecenje i drugo, kad se uspostavi apstinencija (potpuni prekid konzumacije alkohola), da se ne napravi recidiv (propijanje). Prvi problem se resava na nekoliko nacina. Najpre se pokusa da cela porodica sedne i razgovara sa njim, ali onda kada je trezan. Druga mogucnost je da se uslovi necim, recimo ako je u radnom odnosu da mu zaprete otkazom ako ne ode na lecenje, ako je u braku, razvodom. Vrlo cesto ni to nije dovoljno. Najcesce se javljaju kada im zdravlje postane ugrozeno i kada se jave posledice, pa im lekari objasne da ako nastave da piju ne mogu da se nadaju da ce jos dugo izdrzati. Sledeci nacin je prinudno lecenje u slucaju da je osoba pod dejstvom alkohola agresivna prema drugima ili prema sebi, kada se pozove hitna pomoc i milicija, a po proceni lekara pacijent eventualno posalje u bolnicu na bolnicko lecenje obzirom da postaje opasan po sebe i okolinu. Ponekada nista od ovog ne uspe. Sto se tice odrzavanja apstinencije i tu postoje problemi, obzirom da i nakon lecenja jos dugo imaju tz. krize - neizdrzivi poriv da popiju. Obicno se tokom lecenja uce (i pacijent i porodica) kako da prepoznaju i kako da savladaju krizu. I pored toga je znacajan broj onih koji propiju. Medjutim, ponekada drugo ili trece lecenje bude ono koje mu pomogne, sto znaci da ne treba gubiti nadu, ali je ponekada veoma tesko izdrzati. Mozda je dobro da se javite psihijatrijskoj sluzbi u vasem mestu kako bi Vam dali preciznije podatke o njihovim mogucnostima i eventualnoj pomoci u prevladavanju otpora prema lecenju kod vaseg rodjaka.

  1. Moja nedoumica je u tome da ne mogu da razjasnim sta mi se dogodilo i da li ja imam problem za Psihijatra ili Gastroenterologa, zapravo moj problem pocinje preslog leta na moru, sedela sam sa drustvom na plazi i kartala se i od jednom mi je pozlilo(brzi otkucaji srca, bol u gornjem delu stomaka, strasna panika...)otisla sam kod lokalnog DR. gde mi je medicinska sestra rekla da imam neki "letnji grip" dala mi neke lekove i poslala kuci, posle mora sam odmah otisla kod lekara gde me je on poslao da radim analize na heliko bakteriju itd, kao utvrdili su mi gastritis bez gastroskopije, medjutim slici napadi su mi se ponavljali jos dva puta prosle godine a izmedju njih sam osecala strasnu tegobu u visini zeludca, svaki od tih napada je pracen panikom i nekim osecajem treme, ne znam kako bi vam to objasnila u svakom slucaju strasno.U poslednjih 6-7 meseci nisam imala nekih vecih problema ali sam se trudila da se ne nerviram, bacila cigarete, kafu....Recite mi da li bi po vasem mis!ljenju trebalo da posetim psihijatra? Izvinite na ovako opsirnom pismu! pozdrav

    Odgovoreno: 25. 12. 2007.
    • Ass. dr sci. med. Olivera Žikić

      Ako poslednjih 6-7 meseci niste imali probleme, naravno da nije potrebno da se javljate psihijatru. Ako se napadi jakog straha ponove i ako pocnu da Vam predstavljaju problem u smislu da pocinju da budu ucestali, da Vas remete u svakodnevnom zivljenju i funkcionisanju, ako imate stalnu strepnju da se ne ponove, tada bi trabalo da se javite i psihijatru.

  1. Imam 27 godina i jedan problem, pa Vas molim za  odgovor. PokuÅ¡aću ukratko da Vam objasnim.   Pre 4 godine sam slučajno saznala da moja majka boluje od neke psihičke  bolesti. Moji roditelji su to od mene krili da se ne bih uplaÅ¡ila. Jako su  me razočarali. Naime, posle porodjaja sa mojim starijim bratom (imala je  komplikacije prilikom porodjaja i straÅ¡no je bila uplaÅ¡ena) je promenila  svoje ponaÅ¡anje. Kad se, nekoliko dana posle porodjaja, vratila kući  počela je da se čudno ponaÅ¡a, nenormalno počela je da halucinira. Imala je  osećaj da je neko proganja, pričala i izmiÅ¡ljala svaÅ¡ta... bila je daleko  od realnosti i stvarnosti. Mog brata je čuvala baka a mama je započela  lečenje. Posle odredjenog perioda i odredjene terapije se vratila u  normalu i uvek je bila ok...eto kada ja nisam primetila niÅ¡ta. Jedino nema  osećaj kada treba npr. neÅ¡to da se uradi u kući - obični poslovi tipa  brisanje praÅ¡ine, čišćenje i sl. Preterano puno spava. Mislila sam da je  jednostavno takva.Ali ona svakog meseca prima terapiju i pije lekove pa je  to verovatno zbog !  toga.  Doktorka molim Vas da mi odgovorite da li je kod nje uzrok tog stanja bio  sam porodjaj ili je to možda ipak naslednog tipa a nevezano za porodjaj (i  moj deda - njen otac je imao psihički problem, manija gonjenja ali nije  bio opasan po okolinu, lečio se i isto primao terapiju). Ne mogu da im  oprostim zbog čega su to tako dugo krili od mene, a ni sada ne znaju da mi  objasne o čemu se tačno radi i koliko sam ja ugrožena u svemu tome. Od  kada sam saznala za to postala sam nervoznija osoba, udaljila sam se od  njih.  Jako sam uplaÅ¡ena da se i meni ne desi neÅ¡to slično kao mojoj majci. Imam  dugu vezu i vrlo je moguće da ću uskoro biti u situaciji da stvaram svoju  porodicu a ja se na neki način bojim trudnoće - tj. bojim se da je to  imalo uticaj da moja majka oboli a ne bih želela da se i to meni desi.  Volela bih da mi iskreno odgovorite, ne bojim se istine, samo bih želela  da znam kolike su Å¡anse da se i meni desi neÅ¡to slično i kako da to  sprečim.   Hvala Vam unapred puno za odgovor

    Odgovoreno: 17. 12. 2007.
    • Ass. dr sci. med. Olivera Žikić

       Verovatno se kod Vas majke radi o psihoticnom poremecaju, koji spada u hronicne poremecaje te se zbog toga se lekovi piju jako dugo, cesto do kraja zivota. Porodjaj uglavnom nije glavni uzrok za pojavu bolesti, ali se moze desiti da se bas tad javi. Neki od psihoticnih poremecaja su nasledni, ali to ne znaci da ce potomci sigurno imati taj poremecaj. Moze da se desi da taj gen nije prenesen u Vas genetski materijal, ili ako jeste, da se bolest ne ispolji, ili ispolji u vidu nekih specificnih crta licnosti ali ne kao jasno definisana bolest. Sve ovo sto sam vam napisala treba da uzmete kao mogucnost i ako zaista zelite da saznate sta se desava sa Vasom majkom i kakve su moguce posledice na Vas, treba da odete do lekara koji je leci, koji zna njenu dijagnozu bolesti i koji ce Vam sigurno objasniti da li postoji mogucnost da je njena bolest nasledna. Sto se tice Vaseg odnosa sa roditeljima, verovatno je njihova zelja bila da vas postede nekih problema i da vam omoguce spokojniji zivot. Saznanje da je majka obolela od neke psihicke bolesti ne treba da menja vas zivot. Ako se majka razbolela nakon porodjaja, nema ni jednog sigurnog dokaza da ce se to desiti i Vama, kao i da cete se uopste i razboleti od psihoze.

  1. Postovana,   Molim za savjet u vezi dijagnoze Sy. Depresija koja je ustanovljena  prilikom posjete ljekara porodicne medicine u kucnoj posjeti, kod pacjenta  koji nikad nije imao nikakvih psihickih problema, cak i vrlo rijetke  posjete ljekaru uopste. Nakon te kucne posjete i nekoliko pokusaja konacno  je uspostavljena "prava" dijagnoza - karcinom pluca.  Koliko moze biti validna dijagnoza ustanovljena u kucnoj posjeti ljekara i  dijagnoza ljekara specijaliste neuropsihijatra koji nikad nije pregledao  pacijenta, nego na osnovu kazivanja drugih clanova porodice koji nisu  zivjeli i boravili s pacijentom, a prije utvrdjivanja stvarne dijagnoze,  na osnovu netacnih podataka uspostavi dijagnozu "teska depresivna epizoda  bez psihoticnih simptoma".  Pretpostavljam da ovo pitanje izlazi iz okvira, ali, vjerujete, ja sam na  rubu zivaca i u totalno rasturenom stanju ove zadnje 2 godine, od kad sve  to traje.  Unaprijed zahvalan

    Odgovoreno: 17. 12. 2007.
    • Ass. dr sci. med. Olivera Žikić

      Ja ne mogu da tvrdim da li je dijagnoza tacna ili ne, obzirom da vas nisam pregledala. Takodje, tasko je reci koliko bilo cija dijagnoza moze biti tacna ako ne postoji neposredan kontakt i razgovor sa pacijentom. Sto se tice dijagnoze lekara porodicne medicine koji Vas je posetio, verovatno je imao razloga zasto je posumljao na depresivnost. Ponekad se zbog telesne bolesti mogu javiti promene u psihickom statusu koje podsecaju na neka poznata psihicka oboljenja. Zato, uvek kada nam dodje pacijent, uradimo dodatna telena ispitivanja (ako to vec nije uradjeno) da bi otklonili sumlju, posebno na teza somatska oboljenja. Takodje postoji nesto sto se naziva maskirana depresija, gde dominantne zalbe nisu na tugu i prazninu vec na niz telesnih tegoba i gde pacijent ne sumlja da je sustina njegovih problema depresija. Ako ste, kako kazete, u "rasturenom stanju", cak i ako niste obolei od depresije, potrazite pomoc psihijatra!

  1. Postovana Dr Olivera imam 37 god.U periodu od sredine jula pocele su mi se  javjati vrtoglavice.Analizom krvi je utvrdjeno da mi nedostaje zeljezo.  pila sam tablete,po hemijskom sastavu fero-sulfat.u isto vreme sam menjala naocare sa dioptrijom -2.sam presla na dioptriju -6.imam takodje i  astigmatizam.tokom svog tog vremena vrtoglavice nisu prestajale tako da  sam ponovo menjala naocare sad imam dioptriju -4.i stakla nisu  cilindricna.vrtoglavice mi se javljaju i dalje,imam glavobolje u celnom  delu glave,a ponekad se i tresem narocito ujutru prilikom budjenja.jedo vreme sam se intezivno zanosila u levu stranu,jos uvek se zanosim ali  manje nego ranije.ponekad imam problem ako vrtim glavu levo ili desno  nastaje mi zbrka u glavi.na kraju da napomenem radila sam magnetn rezonancu ,snimci su u redu.krvna slika je takodje ok.zamolila bih vas za  vase mislenje o mojoj bolesti.unapred HVALA.

    Odgovoreno: 17. 12. 2007.
    • Ass. dr sci. med. Olivera Žikić

      Vrtoglavica i glavobolja zaista mogu biti simptomi psihickog poremecaja. Smatramo da je psihicki uslovljena kada se dokaze da nema telesnog oboljenja kojim se moze bolje objasniti. Vrtoglavica se moze javiti i prilikom anmenije koja ide sa manjkom gvozdja, takodje i kod spondiloze u vratnom delu kicme; zanosenje u stanu zbog lose cirkulacije ili promene u srednjem uhu; glavobolje se mogu javiti zbog loseg vida. Na osnovu Vaseg pisma, nisam sigurna da su Vase tegobe psihicke prirode. Medjutim, ako ste imali neki stresni ili krizni period u zivotu i sa njim mozete povezati pocetak ovih tegoba, ako osecate strah, strepnju, pad raspolozenja, napetost, nezadovoljstvo i sl, kao i ako Vam lekari kazu da nemate telesno oboljenje koje se ispoljava navedenim tegobama, obratite se psihijatru radi sagledavanja i procene psihickog stanja.

Prikazano 76-80 od ukupno 192 pitanja