Imam velili problem sa zetom. Zbog mog jedinog nepojavljivanja na sestricinom osmom rodjendanu zbog bolesti zet mi je zabranio da godinu dana ne vidjam sestricinu koju mnogo volim a i ona mene obozava. Ja cu psihicki da obolim jer mi je to najstrasnija kazna koja mi nije jasna. Da li je problem u meni ili sam trebala sa temperaturom da idem u igraonicu na proslavu rodjendana? Cak mi zet ne dozvoljava ni da joj predam poklone kada sam ozdravila. To me jako boli, najvise zbog sestricine koja je ocekivala poklone od tetke koju obozava. Sta da radim i kako da se postavim u ovoj situaciji. On kaze da ako se pojavim u skoli ili kod njih u stanu necu se lepo provesti, a moja sestra na sve to cuti. Trazim strucni savet. Hvala, tetka koja je jako tuzna
Poštovana, Ne vidim lako resenje, ako se vec vasa sestra ne ukljucuje! Verovatno je rec u psiholoskom ili nekakvom zlostavljanju, pa je rec o strahu, sudeci po ponasanju sestre. Sta vam preostaje? Da budete uporni ili da ispostujete pravila koja vam namece? Morate odluciti sami sta vam je najbolje ciniti! Ukoliko se povucete bicete jos jedna zrtva, ukoliko budete uporni moze posledice snositi vasa sestra. Ipak, morate otvoreno porazgovarati sa njom i dobiti ili ne njenu podrsku!
Da li znate, u Nišu, nekog stučnjaka (psihijatra) koji ima iskustva u lečenju bulimije? Imam 19 godina, bolujem od ove bolesti nešto manje od godinu dana, ali sam svesna da uništavam sama sebi život i zdravlje i želim da se izlečim.
Pisem vam po drugi put nadam se da ce mi odgovoriti, pila sam asentru dva put po 50 i rispiridona kad sam vas pisala vi mi ste rekli da piem jedan put asentru i pola olisapan od 5 mg, ali nisam se osecala bolje, isla sam kod mog psihijatra on mi promenio terapie sada piem ladiomil dva puta od 25mg demitrina dva puta i eglonil na pladne sta savetujte za ove terapie molim vas odgovorete mi dijagnoza je f42 boim se mnogo dali se ovo leci sa ove terapie i koliku vremena treba da se osecam bolje molim vas odgovoretemi zagrizema mama.
Žena mog sina na fotografijama skriva lice rukom, igračkama, knjigama, kosom ili jednostavno okrene leđa. Izbjegava, odnosno uskraćuje kontakt
djeteta s bakom i djedom uz neke izmišljene i banalne razloge /npr. Nismo jeli tortu na njihovom vjenčanju/. Pokušava udaljiti i onemogućiti nam i kontakt s našim sinom. Iako živimo u istom gradu dijete nismo vidjeli šest mjeseci /sada ima 10 mjeseci/. Dijete se dogodilo slučajno iz vrlo kratke i površne veze. Brak se dogodio pod pritiskom i ucjenom /da neće viđati dijete/. Napominjem i to da oboje imaju tek 20 god, i žive kod njenih roditelja. Naš sin nam kaže da bi on doveo dijete ali se ne usudi jer bi doživio psihičko maltretiranje. Inače pun je straha. Kaže da se osjeća kao janje pored tri vuka. Njegova žena neće da ide u samostalan život /u podstanarstvo/jer su joj ovako roditelji pri ruci, odnosno oni se brinu o djetetu iako ona ne radi. Primjetila sam da nema nikakve empatije za druge ljude, a ima samo 20 godina i sve to skupa me jako brine, jer mislim da se radi o poremećaju ličnosti. , ili nešto skriva. Molim vas za mišljenje. Unaprijed zahvaljujem
Moj problem je veoma slozen i stoga ne mislim da mi ga iko ovim putem moze resiti, ali se nadam nekim odgovorima. Imam 14 godina i pre 7 godina mi se rodio brat. Dotad sam bila jedino dete, s tim sto sam imala godinu dana mladju sestru od tetke. Stalno smo bile zajedno, ali sam bila jako ljubomorna na nju. Posl nekog vremena, kada sam imala oko 4-5 godina, pocela sam da, na neki nacin, umisljam. Po tome je, na primer, leva strana dobra, a desna losa. Imala sam, , dobre'' i, , lose'' boje koje su predstavljale svakog od meni dragih osoba. To se godinama umnozavalo, povecavao se broj mojih umisljanja, tako da sam pre jedno 3 godine krenula da u sebi izgovaram imena osoba za koje znam da im se desilo nesto lose u zivotu, a zatim pljujem kako bih se od toga, , zastitila''. Svesna sam da to nije normalno i zelim da saznam koji je poremecaj u pitanju, bar da mi neko otprilike kaze. Unapred hvala!
Poštovana, Ne znam da li si o ovome rekla svojim roditeljima i ako nisi neophodno je da im se poveris. Navela si dugogodisnje zivljenje kao jedinog deteta, pa zakljucujem da si razmisljala o sopstvenom preoblemu i da si razmisljala o mogucoj ljubomori kao uzroku tvojih misli. Ljubomora je inace normalno prisutna u takvim situacijama. Spoznala si je i sama je uocila, ali imas neprijatnost i krivicu zbog toga, stidis se nje, misleci da si losa, neadekvatna i da ces biti odbacena ako pokazes svoje agresivne osobine, jer negde zivis sa porukom da'' biti los" znaci'' biti ne prihvacen''. Agresija je normalno prisutna u ljudima i svako se na svoj nacin bori sanjom. Moze se koristiti kao energija u ucenju, u postizanju rezultata raznih, takmicenja. Negativne emocije kao sto su ljutnja, ljubomora treba ispoljiti bez bojazni. Budi ono sto jesi ne pribegavaj laznoj kontroli misli i organizaciji cuvanja neprijatnih emocija. Prihvati ih, izkazi i budi ono sto jesi
Ne vidim lako resenje, ako se vec vasa sestra ne ukljucuje! Verovatno je rec u psiholoskom ili nekakvom zlostavljanju, pa je rec o strahu, sudeci po ponasanju sestre. Sta vam preostaje? Da budete uporni ili da ispostujete pravila koja vam namece? Morate odluciti sami sta vam je najbolje ciniti! Ukoliko se povucete bicete jos jedna zrtva, ukoliko budete uporni moze posledice snositi vasa sestra. Ipak, morate otvoreno porazgovarati sa njom i dobiti ili ne njenu podrsku!
dr d. Krasic
Pozdrav
Možete se javiti meni, radim izmedju ostalog poremećaje ishrane.
Pozdrav
Nije sve u lekovima, neophodna je psihoterapija, jer sve promene i kobinacije ukazuju da je tako
dr d. Krasic
Pozdrav
Odgovor je dat
Pozdrav
Ne znam da li si o ovome rekla svojim roditeljima i ako nisi neophodno je da im se poveris. Navela si dugogodisnje zivljenje kao jedinog deteta, pa zakljucujem da si razmisljala o sopstvenom preoblemu i da si razmisljala o mogucoj ljubomori kao uzroku tvojih misli. Ljubomora je inace normalno prisutna u takvim situacijama. Spoznala si je i sama je uocila, ali imas neprijatnost i krivicu zbog toga, stidis se nje, misleci da si losa, neadekvatna i da ces biti odbacena ako pokazes svoje agresivne osobine, jer negde zivis sa porukom da'' biti los" znaci'' biti ne prihvacen''. Agresija je normalno prisutna u ljudima i svako se na svoj nacin bori sanjom. Moze se koristiti kao energija u ucenju, u postizanju rezultata raznih, takmicenja. Negativne emocije kao sto su ljutnja, ljubomora treba ispoljiti bez bojazni. Budi ono sto jesi ne pribegavaj laznoj kontroli misli i organizaciji cuvanja neprijatnih emocija. Prihvati ih, izkazi i budi ono sto jesi
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 506-510 od ukupno 2336 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke