Poštovana,
Imam 28 godina, ali od rođenja imam jake komplekse. U školi sam uvijek bila najbolja, a izgled besprijekoran, ali za vanjski svijet. U svoja četiri zida za vrijeme srednje škole patila sam od bulimije, ali je nakon četiri godine nestala. Mislila sam divno kako imam jak karakter sama sam to prevazišla, ali bulimiju je zamijenila paranoja koja se razvila doslovno preko noći, kao BUM. 2002 sam se zaljubila i bulimija je bila daleko iza mene, ali preko noći došla je paranoja kao BUM. Stalno sam strahovala i sakrivala se od nečeg nepoznatog, po sto puta u toku noći provjeravati da li su vrata zaključana i ostale stvari. Da na to su se nadovezali tikovi i to na licu tako da sam sve manje izlazila i družila se....moj dečko koji je i sada sa mnom sve je to podnosio stoički sa mnom. Najveći psihički bum sam doživjela 2004 godine kada sam na vijestima gledala emisiju o hiv-u i ETO od tada je krenuo moj period borbe sa hipohondrijom i bakteriofobijom sve do danas. Umišljala sam SAMO zarazne bolesti , bjesnilo, hiv, hepatitis, tetanus, pa čak i antrax. Internet je bio moje polje informacija tako da sam čitajuci odmah dobijala simtome ovih bolesti. Testirala sam se na hiv i bila presrećna rezultatima....ali jedan dan dok se nisam sjetila da me tehničar dirnuo, tj moje ubodno mjesto koje je prije dodira dezinfikovao rukavicom koje su bile jedne u studenskoj labaratoriji. Kada sam se sjetila toga vrisnulo mi je u glavi od pomisli da me sada potencijalno zarazio jer je na rukavici bilo možda zaražene krvi pacijenta kojeg je predhodno ubo. E, taj period imam hiv traje još i dan danas htjela sam se ponovo testirati, ali moj liječnik je već davno napisao u karton hipohondrija i ne da uputnicu kaže kako već rezultat imam, a taj kontakt što mi se desio je ne rizičan, tj. nemoguće je tako nekoga zaraziti, jer me ubjedjivao da virus živi malo nekoliko sekundi na nekom predmetu. Ali ja imam sveki dan sve više simptoma, a psiha mi je na nuli...sada su se svi skupili....i hipohondrija i opsesivno konvulzivni poremećaju i tikovi i ko zna šta još...Kopnim svaki dan, mršam, a u ustima mi redovito izlaze rane koje prepisujem opalom imunitetu zbog hroničnog stresa. Društvo koje je prije bilo ogromno, svelo se samo na dve prijateljice koje me vidno izbjegavaju, jer ih tusim o bolesturama i pokazujem na svom tijelu bilo kakvu promjenu. Da li je psihički moguće umisliti doslovno toliku bolest da se osjećate bolesno i da dobijete simptome čak takve bolesti. Kada umislim hepatitis imam temperaturu i jake bolove na desnoj strani gdje je jetra, pa cak i tamnu mokraću.....odem izvadim nalaze sve ok...Nakon testa na hiv dobijem herpes i jaku upalu grla moj doktor kaže kako je grlo čisto, a ja ne mogu da gutam od bolova. A gdje god sam pročitala neki novi simptom hiva....ja sam ga dobila odmah nakon dva dana od čitanja...Prije deset dana otkrila sam trudnoću i bili smo presretni na početku dok jedno jutro nisam ustala i pomislila kakve ću sve bolešture da prenesem svom djetetu Molim Vas da li je u ovom slučaju potrebno potražiti psihijatra ili je u pitanju moja jaka intuicija da me je taj laborant možda baš zarazio hivom. Da li ste imali ovakav slučaj?

Odgovoreno: 05. 11. 2008.