Pitanje broj: #49738

Postovani, javljam vam se po drugi puta sa istim problemom i nadam se da cu ovaj put dobiti odgovor. Imam 27 god. U braku sam nesto vise od 4 god i imam sina od 2 god. Moj brak je funkcionisao dobro sve do prije 6 mjeseci i od tada je krenulo naopako. Naime, muz je otisao u inostranstvo na poslovni put i bio je odsutan dvije sedmice. Kad se vratio prizno mi je da je ucinio nesto jako lose, prevario me. Kaze da su bili na nekoj zabavi, popili su vise, jedna stvar vodila je drugoj i desilo se sto se desilo. Od tada je u meni nesto puklo, kao da se srusio citav svijet. Razgovarali smo dugo i odlucili da cemo zajedno pokusati prevazici. On kaze da mi je priznao zato sto je shvatio da je pogrijesio i da ja ne zasluzujem da me laze jer kaze da je laz gora od toga sto je uradio. Ne znam donekle mu vjerujem, donekle ne. Ja od tada jednostavno nisam ista, stalno stvaram sebi sliku toga cina, znatizeljna sam i stalno ga ispitujem o svemu (cak i o izgledu te druge) . Postala sam opsjednuta time, toliko sam napeta i postala sam bolesljiva. Ne znam ni sama sta da radim i kako da sebi pomognem. Razgovaram sa muzem o tome ali poslije razgovora osjecam se joj gore, osjecam ljutnju i bijes. Na svaku njegovu rijec reagujem burno, a trazim razgovor tako da na kraju razgovor postaje besmislen. Ja trazim razloge zato je to uradio, trazim uzrok, a on kaze da ga nema da je on jedini krivac za sve i da je shvatio kolko je ustavri glup, kolko nije znao cijeniti ono sto ima, da me voli vise nego prije i da je glup sto je ugrozio porodicu. Ja mu i vjerujem i ne vjerujem. Ja se drzim fraze "da si me dovoljno volio ne bi to ucinio"! On je jako dobar otac, a i ja ga volim i zelim da ovaj brak uspije ali ne znam kako! Ovako vise ne ide svakim danom je sve gore. Ne znam sta da radim i sta da poduzmem da si pomognem. Molim vas za savjet! Unaprijed zahvaljujem!