Postovani, Imam 42 godine i prilicno sam zadovoljna svojom zivotom. Medjutim, strah od gubitka materijalnih stvari me sve vise blokira i utice negativno na moju svakodnevnicu...Od kako znam za sebe, trudim se sacuvati svoje i ako nesto izgubim, jako se potresem i patim dugo, cak i ako su u pitanju neke beznacajne sitnice. Pogotovo ako imaju veze sa nekom meni dragom osobom. Stalno zakljucavam, zatvaram, provjeravam, cak unosim u kucu neke beznacajne stvari kojima je inace mjesto vani - a sve u strahu da ih neko ne odnese, i tako vec od malih nogu...Bez nekog konkretnog razloga strahujem od raznih kazni/penala koji su ovdje gdje zivim nerijetka stvar i gdje je poreska uprava "Bog i batina", iako sve placam na vrijeme i nista nigdje ne dugujem. Uvijek mislim da cu morati nesto doplatiti, kada se na kraju godine vrse konacni obracuni i stalno strahujem da ce me nesto puno kostati, Ako dobijem neku obavijest od neke institucije da postoji cak i mala mogucnoscu da cu mozda morati nesto platiti, mene strah blokira i cijeli dan mi je unisten. Finansijski sam potpuno stabilna, cak i iznad prosjeka ali stalno imam osjecaj da moram imati jos vise, da ovo nije dovoljno i da mi "nesto" zeli to oduzeti.. Nisam skrta, volim potrositi novac na drustvo, putovanja i lijepe stvari ali kada je u pitanju gubitak necega ili neki veliki racun koji bi mi eventualno mogao stici, tu sam totalno zarobljena u strahu. Ja stalno provjeravam gdje mi sta, da nisam nesto izgubila, provjeravam djecije stvari, jesu li oni sve donijeli iz skole i ako necega nema - mene to jako pogodi. Moram napomenuti da radim na sebi intezivno, vec godinama, i mnogo stvari koje su me sputavale uspijesno sam rijesila, medjutim kod ove teme imam otpore i ne znam kako i gdje da pocnem. Osjecam da sam bespomocna u ovom slucaju i stvarno ne znam kako da se izborim s tim. Koja vrstu terapije bi mogla rijesiti moj problem? Hvala mnogo na odgovoru. Srdacan pozdrav, M.S.

Sindrom hroničnog umora. Lečenje. Problemi umora , koncentracije, memorije, spavanja, probave, nervoze . . .

Dobro vece. Imam problem i nesuglasice sa suprugom. Dve godine smo u braku, nemoze da prodje dan bez neke tenzije i nesuglasice oko nekih gluposti. Normalno je da covek ima nesuglasice i svadje sa svojim naj bliznjima, probleme i sve je to sastavni deo zivota.... Ali svaki dan smatram da to nije vec normalno i neprija mi takav odns vec sam na rubu. Pa sam odlucila da zatrazim savet od strucnog lica da vidim u cemu je problem dali mozemo to nekako da ispravimo i gde gresimo. Prvo bih otisla ja bez njegovog znanja da procenite mene, pa ukoliko smatrate da treba i on da se pojavi razgovarala bih sa njim. Zanima me cena vasih usluga

Poštovani, unapred vam se zahvaljujem na ukazanoj pomoci.... Moj problem je u tome sto se osecam toliko jadno, bedno, toliko sam pod stresom. Studiram i dalje fakultet koji traje 6 godina, davala sam sve u roku ali u sestoj godini naglo prestajem da ucim, ne znam zasto, ne znam zbog cega, jednostavno samo sam putovala, radila studentske poslove i kao usput nesto iscitavala. Sve ovo je rezultiralo time da ja sada moram da otplatim studentski kredit ciji je iznos 4.500e i jako sam pod stresom zbog toga. Sta ako se ne zaposlim odmah nakon zavrsetka, to su ogromne pare, u glavi mi je da sam idiot, gledam ljude oko sebe koji su zavrsili u roku i samim tim kad zavrsis u roku ti si oslobodjen vracanja kredita. Ne znam zasto sam sebe ovoliko izneverila. Toliko sam postala opsednuta kreditom, fakultetom, jos nisam zavrsila fakultet i stresiram se i zbog toga, kao neka jadnica sam po svim parametrima. Sve to utice i na moju vezu i drugove, nemam vise zelju ni sa kim da budem jer me ovo izjeda, osecam se kao da sam sama sebi lupila samar, toliko mrzim sebe, toliko brinem o tome kako cu vratiti, ko ce mene zaposliti kad sam ponavljac, nemam neke ocene....

Osecam da ovo vise nisam ja....

Devojka od 32 godine završila državni fakultet i master sa visokim prosekom, ima ispravnu logiku a izgleda odsutno i nema nikakvu pažnju. Kome da se obratim, psihologu ili psihijatru?